Otac Ante Gabrić, hrvatski katolički svećenik, isusovac i misionar, rođen je 28. veljače 1915. godine u Metkoviću kao deveto dijete u obitelji Petra i Katarine Gabrić. Još kao dječak, služeći kao ministrant, osjetio je poziv za svećeništvo. Osnovno školovanje započeo je u Metkoviću, a s jedanaest godina nastavio u isusovačkom sjemeništu u Travniku. Upravo tamo dogodio se trenutak koji je obilježio njegov životni put – susret s dvojicom misionara, ocem J. Vizjakom i časnim bratom M. Schmidtom, koji su se pripremali za misije u Indiji. Kada je o. Vizjak upitao okupljene sjemeništarce tko bi želio poći u misije, uprijevši prstom u malog Antu, njegov odlučan odgovor bio je: “Hoću!” – i tu je riječ održao.
Nakon novicijata u Zagrebu i studija filozofije u Italiji, 1938. godine krenuo je u misije u daleku Indiju. Njegovo nesebično služenje od ranog jutra do kasne večeri ostalo je zabilježeno u više od 7.000 pisama koja je slao dobročiniteljima diljem svijeta. Otvarao je škole, gradio putove, podizao sela, pokretao zanatske radionice, osnivao sirotišta i skloništa za žene. Bio je iznimno cijenjen – indijske vlasti prepoznale su njegov rad u borbi protiv siromaštva te mu dodijelile državljanstvo, što je i tada, kao i danas, bilo iznimno rijetko za jednog stranog katoličkog svećenika.
Otac Ante bio je čovjek duboke vjere, skromnog i asketskog života, uvijek vedar i predan služenju siromasima. Njegova bliska suradnica, sveta Majka Terezija iz Kolkate, nebrojeno puta je svjedočila o njegovoj svetosti i smatrala ga svojim duhovnim osloncem.
Preminuo je 20. listopada 1988. godine, točno 50 godina nakon odlaska iz Genove u misije. Pokopan je ispod kipa Majke Božje, pod palmama, iza župne crkve u Maria Polliu. Kako je i sam zaželio, uz uzglavlje su mu položili bočicu vode iz Jadranskog mora i šaku metkovske zemlje. Njegov pogreb okupio je preko 20.000 ljudi svih vjera i staleža, a njegov grob i danas je mjesto molitve i duhovnog nadahnuća.
Misionar ljubavi i dobrote koji je svoj život posvetio najsiromašnijima u Indiji. Zaklada Otac Ante Gabrić nastavlja njegovo djelo, pomažući potrebitima i šireći poruku nesebične ljubavi.
